Madeleine Albright: Svaka epoha ima svoj fašizam

Oslobodjenje

Vijesti / Oslobodjenje 17 Views 0

Zašto ste napisali knjigu o fašizmu?

- Odlučila sam je napisati prije američkih izbora jer sam bila zabrinuta onim što se dešava u SAD-u i u ostatku svijeta. Sve više vidimo podjele unutar naroda, koje pogoršavaju komentari lidera, koji žele da te podjele budu još veće. Veliki dio knjige se odnosi na Povijest, mislim da moramo razumjeti razloge fašizma, koje su njegove aktualne naznake, a mladi moraju razumjeti Povijest da bi izbjegli da se ona ponovi.

Mentalitet ovce

Napisala sam tu knjigu i zbog moje osobne povijesti. Malo ljudi ima moju prošlost i moje iskustvo: rođena sam u Čehoslovačkoj, u vrijeme Drugog svjetskog rata sam zbog fašizma morala pobjeći u Veliku Britaniju, 26 članova moje familije je nestalo u vrijeme Holokausta i doživjela sam dolazak komunista u Prag. Kod nas ima jedna izreka: “Ako nešto vidiš, reci nešto.” Ja na to dodajem: “učini nešto”.

Kažete da prijetnja fašizma nije nikada bila jača i da napreduje korak po korak...

- Autor najboljeg citata u knjizi je Mussolini. Rekao je: “Čerupajte pile pero po pero i niko neće primijetiti.” Pile upravo čerupaju perce po perce i to me brine.

Koji su predznaci toga u Europi?

- To nije baš jednaka situacija, ali ima puno sličnosti sa tridesetim godinama. Postoji sklonost ka ekstremnom nacionalizmu, uspon stranaka ekstremne desnice, koje hrane podjele, odsustvo poštivanja drugog, vođe koje eksploatišu sve to. Vidite u Francuskoj, u Njemačkoj, u Italiji... Najgore je ono što se dešava u Poljskoj i u Mađarskoj, sa Victorom Orbanom. Jedan od elemenata fašizma je prebacivanje odgovornosti na nekog drugog, obično na stranca ili drugu vjeru. To se desilo sa Židovima, danas se odbacuje sve migrante. Predsjednik Trump ih je nazvao “životinjama”. Meksikance je nazvao “silovateljima”, “teroristima”. Muslimanima je uveo restrikcije za ulazak na teritorij SAD-a. U Mađarskoj je proizveden strah od svakog pojedinca koji nije mađarskog podrijetla. A i jedan drugi component fašizma: ima mnogo propagande.

Ali je li to zaista fašizam?

- Termin je vrlo teško definirati. Svaki pojedini fašizam se razlikuje od drugih fašizama. “Svaka epoha ima svoj vlastiti fašizam”, rekao je Primo Levi. Ne vidim vraćanje III Reicha. Jedina država koja je zaista fašistička je Sjeverna Koreja, koja ima centraliziranu vlast utemeljenu na ideji vrhovnog nepogrešivog vođe koji koristi silu protiv svog vlastitog naroda. Na sreću, to se još nije ponovilo nigdje drugo. Ali u nekim zemljama pile gubi mnogo pera i mislim da je neophodno početi biti oprezan.

Zašto smo svjedoci povratka fašizma u tako različitim zemljama, kao što su Filipini ili Mađarska?

- U XXI stoljeću postoje dvije velike tendencije. Globalizacija ima mnogo pozitivnih aspekata, ali njena negativna strana je što je bez lica. Ljudi traže svoj identitet i to stvara potencijalno opasan nacionalizam. Druga tendencija je tehnologija. I tu ima mnogo pozitivnih aspekata, ali je naličje medalje što su se ljudi isključili i čuju samo onaj govor na kojeg su pretplaćeni. To pogoršava podjele. Posudila sam od Sillicon Valley jedan citat: “Građani se obraćaju svojim vladama tehnologijom XXI stoljeća, vlade ih slušaju tehnologijom XX stoljeća i predlažu im rješenja XIX stoljeća.” Ne odgovaraju potrebama ljudi koji su izgubili vjeru u njihove institucije. Narodi su u potrazi za pojedincem koji će znati sve i ne vide opasnost od centralizirane vlasti.

Zar nema tu i dio odgovornosti socijaldemokracija?

- To nas vraća na društveni ugovor. Ljudi su pristali odustati od izvjesnih individualnih prava u zamjenu za zaštitu i pomoć vlade. Ali niko od potpisnika ugovora ne ispunjava svoje ugovorne obveze. Sa strane javne moći, a to je posebno tačno kad se radi o prihodima, zdravstvu, obrazovanju... A što se tiče naroda, on nije dovoljno pozoran na odgovornosti koje građani imaju. U Europi, pitanje je da li socijaldemokracije ispunjavaju svoje obveze ili ne. U SAD-u je Demokratska stranka izgubila kontakt sa svojom bazom.

U Vašoj knjizi nalazimo zajedničke tačke između Donalda Trumpa i Mussolinija. Obojica imaju fobiju od mikroba i mrze stisnuti ruku, izazivaju negodovanja novinara, imaju osjećaj za spektakl i smatraju da su uvijek u pravu. Je li Donald Trump fašista?

- Ne, on nije fašista. Ali je najnedemokratskiji predsjednik u modernoj američkoj povijesti. Njegovi porivi su antidemokratski. Pogoršao je društvene podjele u zemlji, izjavio je da su mediji neprijatelj naroda, nema nikakvog poštovanje za institucije, a posebno ne za pravosuđe. Služi se mitinzima u propagandne svrhe.

image

Prvi put je index demokracija, kojeg je uspostavio The Economist, svrstao SAD u kategoriju zemalja u kojima demokracija opada, a u skladu sa nedavnim ispitivanjem, 22% Amerikanaca priželjkuje vladu koju bi vodio jedan moćan čovjek. Može li Amerika skliznuti u fašizam?

- U prošlosti je nekoliko političara evoluiralo u tom smjeru, ali sveukupno - fašizam nije američka bolest. To znači, kad je 1948. moj otac stigao u Ameriku, postao je profesor i jedna od stvari koja ga je zabrinjavala je što Amerikanci demokraciju smatraju definitivno osvojenim trofejem.

Kakav će impakt Trumpov moto “Prvo Amerika” imati na ostatak svijeta?

- Vrlo dubok impakt. Bojim se da se ne vratimo u tridesete godine, kada se izolacionistička Amerika povukla sa međunarodne scene. Vjerujem u važnost američkog vođstva, ne samog, nego u partnerstvu. Uznemirena sam činjenicom da predsjednik izgleda uopće nema želju surađivati sa drugim zemljama. On misli da ostatak svijeta želi izvući korist iz nas, što ja smatram smiješnim. Ne vidim Ameriku kao žrtvu, nego kao moćnu zemlju. Činjenica da Europa i SAD nisu na istoj talasnoj dužini kad je riječ o iranskoj nuklearnoj politici, na primjer, je greška. I to je Putinova igra, a on, po meni, radi sve da bi ih razdvojio. Zatim, Amerika je, kroz svoju prošlost, bila mannequin demokracije, ali danas je tome kraj. To omogućava stranim vođama da ne vode računa o primjedbama američkih predstavnika, kad im kažu da su njihove aktivnosti neprihvatljive, kad je riječ o ljudskim pravima. Ako Trump počne govoriti nesuvislosti, Putin i ostali rade to isto. To je mentalitet ovce.

Vi ste jedina državna tajnica, sve do sastanka na vrhu Donald Trump - Kim Jong-un, koja se susrela sa nekim sjevernokorejskim vođom. Sastali ste se sa Kim Jonh-ilom, njegovim ocem. Jeste li zažalili?

- Clintonova administracija je mnogo vremena posvetila Sjevernoj Koreji. Predsjednik je bio zabrinut. Rekli smo Korejancima ili da pregovaraju o izvjesnom broju problema, ili smo mi spremni upotrijebiti štap. Odlučili su da će pregovarati. Onda sam ja otišla u Pyongyang. Oni su bili pozvali Billa Clintona, ali je to bilo pred kraj njegovog mandata, a radio je istovremeno na mirovnom procesu na Bliskom Istoku.

Politika štapa

Nedostajalo nam je vremena pred izbore 2000. To mi je žao. Sam Clinton je rekao da mu je žao što nije bio otišao. Drugo što mi je žao je što sam upoznala Collina Powella, mog nasljednika, sa svim našim aktivnostima. Spremao se to nastaviti, ali je Bushova administracija odlučila drugačije. Kad sam bila u Pyongyangu, Sjevernokorejanci nisu imali ni antibalističke rakete dalekog dometa, niti nuklearno oružje.

Koje preporuke biste dali Donaldu Trumpu?

- Nije jednostavno pregovarati sa Korejancima, dakle vrlo je značajno biti pripremljen. Invoice Clinton je provodio mnogo vremena u želji da razumije prethodne politike, globalni kontekst... Nadam se da je Donald Trump svjestan da se radi o ozbiljnoj stvari. Ali ako želim biti potpuno iskrena, može se reći da ih se “politikom štapa” privelo stolu za pregovore. Sve ovo je priličito novo i još uvijek ne poznajemo dugoročne učinke.

(Odabrala i sa francuskog prevela Nada Zdravič)

Comments