Kurspahić: U potrazi za 'planetom B'

Radio Slobodna Evropa

Vijesti / Radio Slobodna Evropa 8 Views 0

Piše: Kemal Kurspahić

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Preuranjena izborna kampanja u Bosni i Hercegovini vodi se na terenu ultraptriotizma s argumentima i projektima koji više podsjećaju na politički ambijent 1992. nego što odgovaraju na izazove i realnosti svijeta 2018.

Hrvatske nacionalističke stranke i prvaci, s lobističko-logističkom podrškom Zagreba, svom projektu zaokruživanja više županija s hrvatskom većinom – pa i obnove međunarodno osuđene „Herceg-Bosne“ kao trećeg entiteta – pridaju značaj garanta „jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini“ i težinu sudbinskog „biti ili ne biti“ i same bosanske države (miloševićevski rečeno: „Ili će biti kako mi hoćemo, ili nas neće biti“).

Predsjednik Republike Srpske, koji je patriotske reference sticao insistiranjem kako je njegov entitet država, sada se preporučuje kao njena posljednja odbrana od široke međunarodne zavjere. U najnovijoj epizodi njegove neprekidne kampanje protiv međunarodnog prisustva i uticaja u Bosni i Hercegovini (hajke protiv Visokog predstavnika i poziva na ukidanje te institucije; optužbi za miješanje stranih ambasada u unutrašnje stvari države i njihovu samovolju u njegovom stavljanju na američku „crnu listu“; dominacije stranih sudija u bosanskohercegovačkom pravosuđu ...) došlo se i do džejmsbondovskog zapleta: Britanci šalju specijalce i špijune čija je misija uklanjanje s političke scene i predsjednika i vladajuće partije entiteta. Pri tome se srpski predstavnici u državnim institucijama – na čelu sa predsjednikovim protivkandidatom za izbor u Predsjedništvo BiH – optužuju kako su dio te zavjere za dolazak britanskih špijuna. Službena objašnjenja kako je angažovanje 40 novih specijalaca i obavještajaca dio već postojeće misije evropskih snaga u Bosni i Hercegovini čiji je mandat, pored ostalog, osiguranje bezbjednog okruženja i za provođenje demokratskih izbora, u medijima odanim entitetskoj vlasti predstavljaju se kao „priče za malu djecu“.

„Probosanske snage“, kako sebi vole da tepaju pretežno bošnjačke partije, u cijeloj toj gotovo trodecenijskoj priči – od Karađorđeva do naših dana – pojavljuju se uglavnom kao opravdanje antibosanskog separatizma. One svih tih godina nisu proizvele ujedinjujuću viziju niti su našle partnere na „drugim stranama“ sve dublje podijeljenog društva za projekt Bosne i Hercegovine trajno usidrene u euroatlantske institucije: Evropsku uniju i NATO. Pod plaštom „probosanskog“ biračima se u evo još jednom izbornom ciklusu nudi očuvanje postojećih privilegija vlasti: bilo da pobijedi stranka koja je na vlasti gotovo tri decenije, ili neka od opozicionih opcija, važan je jedino plijen u vidu imenovanja stranački i rodbinski najbližih na najunosnije javne poslove i taj klijentelistički odnos u znatnoj mjeri predodređuje ishod izbora i poništava potencijal značajnijih promjena.

Nacionalističko nadvikivanje o „jednakopravnosti“ koja će unaprijed garantovati izbor kandidata s pečatom pripadnosti zna-se-kojoj partiji; o demokratskom „pravu na samoopredjeljenje“ u etnički očišćenom entitetu; o spremnosti da se cjelovitost države brani „i po cijenu rata“ samo udaljava Bosnu i Hercegovinu od euroatlantskih aspiracija većine njenog stanovništva.

Odsustvo vizije evropske Bosne i Hercegovine – i predstave o tome kako stići do tog cilja – utoliko je tragičnije što se upravo u ovoj izbornoj godini događa temeljito preispitivanje globalnih strateških prioriteta o čemu u svoj nacionalističkoj histeriji nema ko da misli niti se iko u stranački kontrolisanim državnim organima bavi traženjem odgovarajućeg mjesta bosanske države u novim evropskim i svjetskim geostrateškim realnostima.

Tako su Sjedinjene Države, koliko god pojedinačne konkretne odluke i inicijative sadašnjeg predsjednika bile nepredvidive, u službenoj strategiji kao svoj cilj u Evropi označile „očuvanje Zapada“. Njihova evropska strategija – po izlaganju pomoćnika državnog sekretara za evropske i euroazijske poslove Vesa Mičela (Wess Mtchell) pred Heritage fondacijom – „počinje s obznanjivanjem da je Evropa ponovo pozornica ozbiljnog strateškog nadmetanja i treba da se tretira tako u načinu kako mislimo o našoj ulozi i mobilizaciji naših saveznika“.

U toj strategiji polazi se od zaključka kako Rusija i Kina žele da oslabe Zapad u koji Vašington ubraja i Ukrajinu i Gruziju, države koje su opredijeljene za euroatlantsku pripadnost i zbog toga su se našle na udaru ruske agresije. Sjedinjene Države su u novije vrijeme tim državama odobrile vojnu pomoć u vidu respektabilnog odbrambenog naoružanja a od januara 2017. uvele su sankcije protiv 205 ruskih državljana i institucija; predvodile su saveznike u najvećem protjerivanju ruskih diplomata i obavještajaca od vremena hladnog rata; preuzele su vodeću ulogu u suprotstavljanju ruskom ovladavanju internetom i kampanji dezinformacija.

„Jedno područje gdje se dramatično intenzivira strateško nadmetanje je evropska istočna granica. Prostor od Kavkaza preko Balkana i dalje kroz dunavski bazen je region obnovljenog geopolitičkog fokusa za Rusiju i novo 'igralište' za Kinu“, rekao je Mičel.

U svjetlu predstojećeg susreta na vrhu, američkog i ruskog predsjednika, poruka Vašingtona glasi: „Mi želimo bolje odnose s Rusijom ali nećemo ih platiti iznevjeravanjem naših principa i naših saveznika“.

U takvim okolnostima globalnog nadmetanja i povlačenja novih zona interesa i uticaja seosko prkošenje Zapadu i guranje Bosne i Hercegovine u naručje Rusije, kao i svi pokušaji obnavljanja paradržavnih tvorevina udruženog zločinačkog poduhvata, pokazuju potpuno odsustvo razumijevanja kako pored pripadnosti Evropi nema nikakvog „plana B“ osim ako nosioci nacionalističkih projekata nemaju u vidu – riječima francuskog predsjednika – neku svoju „planetu B“.

Comments